fbpx
Knjigoteka Kultura

Na zapadu ništa novo – Kraj velikog rata

Veliki rat je predstavljao prekretnicu u istoriji ljudskog roda kako po resursima koji su upotrebljeni, tako i po žrtvama. Smrt je bila izvesna na poljima Flandrije, Galicije i u brdima Italije i Srbije. U avgustu 1914.godine na Ceru je svoje živote izgubilo više od 23 austro-ugarskih vojnika kao i oko 16.500 srpskih. Potom su usledile bitke u kojima je život vredeo tako malo. Bitka za Verden je trajala skoro godinu dana a statističari su izračunali da je svakog meseca ginulo po 70.000 vojnika, a 1916.godinu nije preživelo oko 340 hiljada Nemaca i oko 380 hiljada Francuza. Britanska armija je prvog dana bitke na Somi izgubila 57.470 vojnika, a prvi jul je ostao ubeležen crnim slovima u istoriju Velike Britanije.

Mladići Amerike, Austro-Ugarske, Belgije, Engleske, Francuske, Italije, Nemačke, Rusije, Srbije, Turske… su u rat otišli kao generacija koja je tek trebalo da živi, kao dečaci koji još u sebi nose dečje navike i daleko su od pomisli na kraj i smrt. U trenutku polaska u rat, sve što je u njima postojalo bila je mladićka vera u budućnost, snovi o mogućnosti da menjaju svet. Ali, rat se svom žestinom sručio na njih, desetkovao ih, u temelju pustošio i onesposobio za budućnost.

Kraj velikog rata je najbolje opisao Erih Marija Remark u romanu “Na zapadu ništa”…

XII

Jesen je. Od starih vojnika nije ostalo mnogo. Ja sam posljednji od sedmorice iz našeg razreda.

Svi pričaju o miru i primirju. Svi čekaju. Ako se opet razočaramo, nastupit će katastrofa, nada je suviše jaka, ona se više ne može odstraniti a da ne eksplodira. Ako ne dođe do mira, doći će do revolucije.

Dobijam četrnaest dana odmora, jer sam se malo nagutao gasa.

Sjedim po cio dan na suncu u malom vrtu. Doći će uskoro primirje, sad i ja vjerujem u to. A onda ćemo kući.

Tu staju moje misli i ne mogu ih natjerati da idu dalje. Samo me osjećanja silno privlače i očekuju. To je želja za životom, žudnja za zavičajem, to je krv, zanos spasenja. Ali to nisu ciljevi.

Da smo se vratili kući 1916, iz bola i strahotnosti onoga što smo doživjeli, digla bi se bura. Kad se sad vratimo domovima, bit ćemo umorni, ruine, sagorjeli, bez korjena i bez nade. Više se ne možemo snaći.

Niko nas neće ni razumjeti, jer pred nama se izdiže jedno pokoljenje koje je, istina, provelo zajedno s nama ove godine, ali koje je već imalo svoja ognjišta i svoja zanimanja, i sad će se vratiti svojim starim položajima, zaboravljajući rat, a iza nas raste pokoljenje onakvo kao što smo mi bili nekad, koje će nam biti nepoznato i koje će nas potisnuti.

Izlišni smo samima sebi, mi ćemo rasti, neko će se prilagoditi, neko pokoriti, a mnogi se neće snaći, proći će godine i mi ćemo na kraju propasti.

Ali možda je sve ovo na šta mislim samo sjeta i utučenost koje će nestati kad ponovo budem stajao pod jablanovima i slušao šumor njihova lišća. Nemoguće je da je nestalo one miline koja nam je unosila nemir u krv, onog očekivanja, one neizvjesnosti, tisuću onih lica iz budućnosti, onih melodija iz snova i knjiga, onog šumora i slutnje žena, nije moguće da je sve to uništeno artiljerijskom vatrom, očajanjem i vojničkim bordelima.

Drveće je ovdje zlatno i šareno, plodovi oskoruše crvene se u lisnatom granju, drumovi se gube na horizontu, vojničke kantine bruje kao košnice od vijesti o miru.

Dižem se.

Sasvim sam miran. Neka dolaze mjeseci i godine, mene više ničega ne lišavaju. Sam sam i nemam nade da ih mogu čekati bez straha. Život koji me vodio kroz ove godine još je u mojim rukama i očima. Ne znam da li sam ga savladao. Ali dok je tu, tražit će svoj put bez obzira na ono što u meni govori „ja”.

*

Poginuo je oktobra hiljadu devet stotina osamnaeste, jednog dana kad je na cijelom frontu bilo tako mirno i tiho da se ratni izvještaj ograničio samo na saopćenje da na Zapadu nema ništa novo.

Pao je ničice i ležao licem k zemlji, kao da spava. Kad su ga okrenuli, vidjelo se da nije dugo patio. Lice mu je bilo spokojno kao da je bio skoro zadovoljan što se tako dogodilo.

Dodajte komentar

Click here to post a comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Slika dana