Članovi planinarskog kluba Tornik su prethodnih dana bili vredni i u saradnji sa TO Zlatibor pripremili su zanimljiv film o planinarskim stazama Zlatibora. Svetlana Blagojević, Petar Vesović i Marko Džambasović su u filmu predstavili pešačke staze Spomenik – Čuker (5 km), kružna staza Tornik (16 km) i staza Jablanica – Semegnjevo (24 km) i svi su složni da na Zlatiboru svako može da nađe stazu za sebe.
Staza Centar – Spomenik – Čuker: Netaknuta priroda nadomak centra
Staza koja kreće na Kraljevom trgu i ide do Spomenika i Čukera je najpoznatija pešačka ruta na Zlatiboru. Gotovo da nema posetioca Zlatibora, od najmlađeg do najstarijeg, koji nije pešačio ovom stazom.
– Staza je mnogo lepa, a nije zahtevna, pa je odlična za sve generacije. Spomenik se nalazi na 1082 metra nadmorske visine, podignut je streljanim partizanskim ranjenicima 1941. godine. Visok je 4,8 metara, a postavljen je tako da se vidi iz svih delova Zlatibora – ističe Svetlana Blagojević.
Najveći broj posetilaca se posle ”osvajanja” Šumatnog brda vraća u centar, ali Blagojevićeva preporučuje nastavak pešačenja ka Čukeru, delu planinskog venca Čigota. Kako kaže, sve više turista poslednjih godina otkriva tu stazu tokom koje se uživa u prelepim pejzažima. A vazduh je takav da se čovek preporodi.
– Zlatibor je vazdušna banja jer se tu spajaju primorska i planinska klima i nastaje ruža vetrova. Ima dosta joda i jona u vazduhu što je jako dobro za štitnu žlezdu, nervni sistem i crvena krvna zrnca. Kada još hodate i šetate po Zlatiboru, regenerišete organizam i osećate se fantastično – ističe Blagojevićeva.
Posle tri časa laganog hoda iz centra i oko pet pređenih kilometara, stiže se na vrh Čuker koji se nalazi na 1359 metara. Pogled puca na Ribničko jezero, Taru, Gradinu, Ovčar i Kablar. Tu je i Murtenica koja, otkriva naša sagovornica, važi za Amazon Zlatibora jer i dalje ima mesta gde ljudska noga nije kročila. Lepota predela posetioce ostavlja bez daha, a Blagojevićeva podseća da je tako u kom god pravcu da krenete. Jer, kako kaže, teritorija opštine Čajetina se prostire na 647 kilometara kvadratnih, a samo 1,4 odsto je pod građevinskim objektima.
– Zlatibor je idealna destinacija jer nudi toliko toga i za one koji vole centar i urbano, ali i za one koji vole prirodu. Na samo dva kilometra od centra Zlatibora ste u predivnoj prirodi, potpuno sami, ako tako želite. Svaki trenutak koji provedete na svežem vazduhu biće pravo uživanje i zadovoljstvo. Zato dođite, upoznajte Zlatibor i uživajte na potpuno drugačiji način – poručuje Svetlana Blagojević.
Kružna staza na Torniku: Nezaboravni pogled sa najvišeg vrha
Za one iskusnije i izdržljivije u PK Tornik predlažu kružnu stazu na Torniku dužine oko 16 kilometara. Oko sat i po lagane šetnje potrebno je da bi se stiglo iz podnožja do najvišeg vrha Tornika na visini od 1496 metara. Staza je obeležena, a ko se umori, može se odmoriti na klupama i čitati zanimljivosti o Zlatiboru na postavljenim edukativnim tablama. Petar Vesović, iskusni planinar i član PK Tornik poziva sve koji žele da istraže Zlatibor da se obrate lokalnim vodičima, a ako žele sami da otkrivaju najlepšu srpsku planinu, da se prvo dobro informišu o stazama, njihovoj dužini, nadmorskoj visini i važnim karakteristikama.
– Pre polaska na stazu, pripremite se snagom volje i opremom. Potrebne su vam planinarske cipele, ranac koji sadrži vodu, hranu, zaštitu od sunca, presvlaku, kabanicu za slučaj kiše. Na samoj stazi pratite markacije i ostalu planinarsku signalizaciju koja je vrlo jednostavna za korišćenje. To je važno kako biste u svakom trenutku znali gde se nalazite i kako da vaše planinarenje bezbedno završite – naglašava Vesović.
Uz vodiča pešačenje je lakše a mogu se otkriti i mnoge zanimljivosti kako razlikovati beli i crni bor, kada sazrevaju borovnice a kada jagode. Takođe mogu se dobiti i informacije o životinjskom svetu u ovom delu Zlatibora.
– Ima veverica, srna, divljih svinja. Kažu da ima i medveda, ali ja još nisam imao priliku da ga sretnem – šeretski će Petar.
Posle sat i po hodanja iz podnožja Tornika, stiže se do vrha odakle se vide Jablanica, Stublo, Dobroselica, Durmitor i Tara. Vidi se čak i Avala kad je lepo vreme.
– Koliko god puta da vidim ove predele, svaki put me iznenade. Ne znam da li su lepši u sumrak, u svitanje, leti ili zimi. Ostaje vam samo da gledate i upijate ovu lepotu. Divlji i pitom, takav je naš Zlatibor – zaključuje Vesović.
Dalje staza ide ka Ravnom Torniku, pa se spušta na polaznu tačku sa koje smo i krenuli. Naš vodič otkriva da je to, ipak, samo delić Zlatibora.
– Na Zlatiboru imate šta god poželite: i potoke, i pašnjake, i livade, i ozbiljne vrhove. Ali, da znate, nikad ga nećete potpuno otkriti. Pešačim po ovim stazama otkad znam za sebe, ali ceo život nije mi dovoljan da obiđem svaki kutak Zlatibora – jasan je Petar Vesović.
Kružna staza Semegnjevo – Jablanica – Semegnjevo: Lepota koja ostavlja bez daha
Predsednik planinarskog kluba Tornik i planinarski vodič Marko DŽambasović u filmu predstavlja kružnu stazu dužine oko 24 kilometara, koja ide kroz sela Semegnjevo i Jablanica i koju nije preporučljivo obilaziti bez vodiča. Dok prolazimo pored stoletnih borova i slušamo huk vode skrivenog vodopada Skakavac, vodič nam otkriva da ove godine slave 90 godina planinarstva na Zlatiboru.
– Pored laganih staza, Zlatibor nudi i teže i zahtevnije koje su izazov za planinare. Kanjon Crnog Rzava i kanjon reke Uvac imaju ozbiljne staze koje mogu da budu čak i polualpinističke. Naša današnja staza nije toliko tehnički zahtevna, sve su šume i proplanci, zatalasana brda, ali je kondiciono zahtevna jer treba preći 24 kilometra – kaže Džambasović.
Staza vodi preko vrhova Lupoglav, Lisičina, pa se zatim spušta ka Jablanici, Crnom Rzavu i izvoru lekovite vode u Ribnici za koju meštani kažu da je dobra za vid i pritisak. Sve vreme prolazi se kroz predele netaknute prirode.
– Ovo su delovi Zlatibora poznati mahom meštanima koji žive u blizini. Viđamo u poslednje vreme i avanturiste, uglavnom strance koji imaju želju da upoznaju okolinu. Eto, možda će sada i naši ljudi poželeti da otkriju neistražene delove Zlatibora koji su toliko lepi da se svaki napor zaboravi – kaže Marko.
Ipak, ko nije u dobroj formi potrebnoj za savladavanje 24 km, može izabrati neku drugu, lakšu stazu. A takvih je na Zlatiboru toliko da ih je teško i pobrojati.
– Dođite na Zlatibor jer ovde svako može pronaći stazu za sebe – poručuje Marko DŽambasović.
Dodajte komentar