Na današnji dan, pre 70 godina (12.jula 1943.godine), u blizini grada Kurska, sovjetske i nemačke trupe su vodile najveću tenkovsku bitku ikada. Kurska izbočina je početkom jula 11943.godine predstavljala 14% istočnog fronta. Kako se nalazila otprilike na sredini istočnog fronta davala je znatnu prednost sovjetskim jedinicama, koje bi iz reona Kurska mogli da napadanu kako nemačke snage južno, tako i severno od ovog grada. Imajući ovo u vidu Hitler je naredio napad na Kursk. Plan napada je bio jednostavan, sovjetske trupe raspoređene na Kurskoj izbočini će biti odsečene a zatim uništene. Operacija Citadela (Unternehmen Zitadelle) je trebala da bude repriza Staljingrada, samo što bi ovog puta bile uništene sovjetske trupe zapadno od Kurska.
Za napad nemačka komanda je prikupila 50 divizija (34 pešadijske, 14 oklopnih i 2 motorizovane) koje su raspoređene u tri armije. Ukupno u napadu je trebalo da učestvuje oko 900.000 vojnika. Što se naoružanja tiče prikupljeno je više od 10.000 artiljerijskih oruđa, 2.700 tenkova i preko 2.000 aviona.
Nemačka vojska je 5.jula 1943.godine pokrenula poslednju veliku ofanzivu na istočnom frontu. Napad je počeo iz dva pravca, sa severa je napala 9.armija pod komandom generala Modela, a sa juga 4.oklopna armija generala Hota, a između njih se nalazila 2.armija generala Vajsa koja nije učestvovala u prvom napadu.
Što se tiče prikupljenih snaga, 9.armija je raspolagala sa oko 335.000 vojnika koji su raspoređeni u 22 divizije (14 pešadijskih, 6 oklopnih, 1 jurišna i 1 grenadirska divizija), a 4.oklopna armija je raspolagala sa 10 divizija (4 pešadijske, 2 oklopne, 4 SS grenadirske divizije). Južno od 4.okopne armije je raspoređena grupa Kempf koja je trebala da pokriva bok 4.oklopne armije. Ova grupa je raspolagala sa 11 divizija (6 pešadijskih, 4 oklopne i 1 grenadirsku diviziju).
Sam raspored snaga je bio sledeći nasuprot 9. i 2.armije su se nalazile trupe Centralnog fronta generala Rokosovskog, a južno su raspoređene jedinice Voronježkog fronta, generala Vatutina, a u pozadini su raspoređene jedinice Stepskog fronta generala Konjeva.
Centalni front maršala Rokosovskog je u svom sastavu imao 6 armija ukupne snage (15 pešadijskih,6 tenkovskih i 1 motorizovana divizija 9 armije, 4 pešadijske divizije 2 armije i nekoliko bataljona teških tenkova i samohodnih topova ) sa zadatkom da brani seveni deo Kurske izbočine dok je južni deo branio Voronješki front generala Vatutina sa 626 hiljada vojnika, 4.029 topova, 1660 tenkova i 1.080 aviona. U prvoj liniji Crvena armija je razvila 1.300.000 vojnika, oko 3.600 tenkova i 2.400 aviona.
STAVKA (sovjetska vrhovna komanda) je iza ova dva fronta zadržala u rezervi Stepski front maršala Konjeva. On je raspolagao sa više od 573.000 vojnika i oko 1.550 tenkova.
Kako su Nemci više puta odlagali početak operacija, STAVKA je bila upoznata sa nemačkim namerama i zato je Kurska izbočina detaljno pripremljena za borbu. Izgrađen je veliki broj protivtenkovskih rovova, postavljena su brojna minska polja. Sovjetski vojnici su se dobro ukopali, a primenjene su mere maskiranja i kamufliranja.
Nemačka komanda je verovala da će masovnom upotrebom oklopno-mehanizovanih trupa uspeti da izravna liniju fronta i odseče veliku grupu sovjetskih jedinica čime bi strateška inicijativa ponovo prešla u nemačke ruke.
Napad je počeo 5.jula 1943.godine u 2:20. Zanimljivo je da su sovjetske artiljerijske jedinice prve otvorile baražnu vatru na nemačke trupe koje su se pripremale za napad.
U toku prvog dana trupe nemačke 9.armije su s mukom napredovale oko 8 kilometara u dubinu sovjetske odbrane. Već drugog dana bitke general Rokosovski je izvršio kontranapad čime je zaustavljen glavni napad sa severa. Nemci su pokušali da zaobiđu sovjetske položaje, ali bezuspešno. Jačina sovjetske odbrane je do kraja 9.jula u potpunosti zaustavila nemačke trupe.
S druge strane, 4.oklopna armija je imala više uspeha. Tenkovi generala Hota su napredovali skoro 18 kilometara u prva dva dana bitke, kao i trupe iz sastava grupe Kempf. Napredovanje je nastavljeno sve do 9.jula, do kada su čelne jedinice napravile klin dubok oko 35 km. Kako je otpor sovjetskih trupa na pravcu ka Kursku ojačao, nemačka komanda je promenila pravac napada. Odlučeno je da se nastupa na istok ka gradiću Prohorovka kako bi se napravila pukotina u sovjetskoj odbrani.
Sovjetska komanda je 10.jula donela odluku da se svim sredstvima zaustavi nemačko napredovanje. Voronješki front je pojačan sa dve sveže armije iz sastava Stepskog fronta.
12.jula oko 8:30 počela je borba sovjetskih i nemačkih tenkova. Na relativno malom prostoru se našao veliki broj tenkova. Glavni teret borbe su na nemačkoj strani podneo II SS oklopni korpus, koji je 12.jula raspolagao sa oko 400 operativnih tenkova, dok je III oklopni korups grupe Kempf raspolagao sa još oko 100 – 150 tenkova.
Na sovjetskoj strani glavni teret borbe je pao na 5.gardijsku tenkovsku armiju, iz sastava Stepskog fronta. Ova armija je u tom trenutku imala oko 800 tenkova i samohotki.
Nemačke trupe su krenule u napad oko 7 časova, sovjetska komanda je zatim naredila kontranapad. Oko 8:30 masa sovjetskih tenkova je krenula u juriš na nemačke. Uskoro se sve pretvorilo u potpuni metež i haos. Na kraju dana, nemačke trupe su bile na istom mestu, izuzev SS divizije Mrtvačka glava, koja je uspela da zauzme kotu 226.
Nemačke trupe su 13.jula nastavile napad, ali su brzo zaustavljene na utvrđenim položajima, a SS divizija Mrtvačka glava je do kraja dana morala da se povuče na polazne položaje.
Kako su se saveznici iskrcali na Siciliji prethodnog dana, a 12.jula je počela sovjetska ofanziva na severnom delu kurske izbočine Hitler je naredio prekid daljih ofanzivnih operacija.
Borbe su nastavljene do 17.jula kada je težište operacija preneto na jug, gde su upućene i nemačke oklopne divizije.
Što se tiče gubitaka, II SS oklopni korpus je samo 12.jula izgubio više od 800 vojnika. Kada su u pitanju gubitci tenkova, ovde je teško utvrditi pravo stanje. Nemačke zvanične statistike govore o relativno malim gubitcima, ali ako se ima u vidu broj vozila koja su morala da se pošalju u Nemačku na remont, ali se veruje da je izbačeno iz stroja između 300 i 500 tenkova.
Gubitci Crvene armije su bili jednako teški, veruje se da je 5.gardijska tenkovska armija imala oko 5.000 vojnika izbačeno iz stroja samo 12.jula. A što se tiče opreme, više od 300 tenkova je uništeno, a još oko 200 je poslato na popravku.
Iako se može govoriti o taktičkoj pobedi Nemaca, strateški ciljevi nisu ostvareni, a inicijativa je u potpunosti prešla u ruke Crvene armije. Posle Kurska nemačka vojska je na istočnom frontu vodila uglavnom defanzivne bitke.
Dodajte komentar